Moj mali svijet :)
25.12.2007., utorak
Sretan Božić!
|
Sretan i blagoslovljen Božić i da se lijepo provedete za vrijeme ovih blagdana od srca vam želi Boki! |
06.11.2007., utorak
Korisni ili nepotrbni?
|
U ovome postu pisati ću o psiholozima i psihologiji općenito. Prije par dana vodila se žestoka rasprava o toj temi između mene i nekoga tko ima potpuno drugačije mišljenje o tome, pa me ta rasprava malo potakla na razmišljanje, pogotovo radi toga što je meni želja jednoga dana studirati psihologiju. Opisat ću vam malo taj razgovor i obrazložit svoja razmišljanja… Dakle, prepričavajući jedan naš školski sat s psihologom započela sam tu temu, na što je ona odmah kad sam spomenula da smo dobili novog školskog psihologa i da smo imali sat s njim, rekla da su psiholozi totalno nepotrebni i nešto u stilu da ti oni samo sole pamet i uopće ne pomažu s čim se ja definitivno ne slažem. Ne mora ti netko dati konkretan savjet da bi ti pomogao u nekoj situaciji, da prebrodiš nešto, što psiholozi većinom ne čine, nego te navode da sam dođeš do rješenja svojih problema i da sam shvatiš kako ćeš nešto postići. Mislim da je to sasvim uredu, pa što nije bolje da te netko uputi prema rješenju i potakne da si sam pomogneš nego da ti daje konkretne savjete, napravi to i to, nema to baš smisla jer nećeš cijeli život ići kod psihologa, neće uvijek biti kraj tebe netko da ti kaže što trebaš učiniti, čovjek se mora učiti sam razmišljati i rješavati vlastite probleme. Kaže još i da su oni nepotrebni jer svatko ima prijatelje kojima će se obratiti, uredu, pričati ćeš s prijateljem kada te nešto muči, pomoći će ti on koliko može, ali za neke situacije nije dovoljno, a uostalom možda i nemaju bas svi tako dobrog prijatelja s kojim mogu bas pričati o svemu, a i prijatelj, roditelj, u slučaju starijih partner ili bilo tko kome se povjeravaš ne može uvijek znati što reći i kako pomoći…Nije da ja sad mislim da bi trebali svi kada ih nešto muči obratiti se psiholozima, ni blizu, ali definitivno mislim da nisu nepotrebni i da su ljudima pomogli kada je to bilo potrebno. Rekla mi je i da ću ako postanem psiholog izgubiti sve prijatelje, kao neću više uopće pričati o sebi, samo ću ljude tjerati da mi se povjeravaju i ništa neće biti kao prije, ne možeš imati takve predrasude na temelju jedne, eventualno dvije takve osobe koje znaš! Škola, fakultet, zanimanje, sve to oblikuje čovjeka, ali zašto bi te oblikovalo u lošem smislu i zašto bi se ti i u privatnom životu ponašao kao na poslu, prijatelji i obitelj su jedno, posao nešto sasvim drugo. Psihologija se bavi proučavanjem osjećaja, razmišljanja i odnosa s drugima, proučava reakcije čovjeka u pojedinim situacijama i na temelju tog iskustva i tolikog rada normalno da psiholozi nisu beskorisni i da je psihologija potrebna. Psiholog će ti pomoći u svladavanju straha od nečega, u pronalasku rješenja problema, pomoći će ti se da se nosiš s nečim što si mislio da je nemoguće i slično. Uglavnom, nikako se ne slažem da je zanimanje i znanost beskorisna i da su psiholozi loše osobe, da sve gledaju tim očima i obraćaju se svima sa stavom psihologa, oni kao i svi ostali imaju svoj privatni život i ne ponašaju se sa svima kao da su njihovi pacijenti (kao i svugdje naravno ima izuzetaka)…! |
17.10.2007., srijeda
Slike =)
Niste ocekivali, jel da... Boki pise novi post, jeli to moguće?  Evo par sličica: Ljeto u Staroj Baški      Polaganje za II. dan (Šalata, Zagreb)    |
14.07.2007., subota
Ejjjjj! :)
Ej ljudi, bilo bi i vrijeme a?  A evo i mene opet natrag, tek toliko da ne mislite da sam skroz zaboravila na blog i one koji svrate tu i tamo . Pisat ću vam o svemu ukratko, jer ima previše toga da bi išla u detalje, a i post će biti kratak jer je malo kasno i malo mi se pava, malo puno... heh... Prvo završila je škola, napokon!!!! Fanj sam se rano sjetila to napisat, ono škola je završila prije mjesec dana, al ajde dobro...  Zadnjih par tjedana bili su naporni, svi nešto ispituju, ali ok navikli smo mi već na to, to je uvijek tako na kraju godine. A glavno da je sve gotovo, ne mogu se bas pohvalit s ocjenama ali što je tu je..  Zadnji dan smo poslije sjednice išli na Žurkovo na more kao i većina.   Kako je bila gužva išli smo taksijem, vozač je bio baš fora, zezao se s nama. Neki su se malo napili, ali sve u svemu bilo je fora. Ma bilo nam je super taj dan. Onda Gardaland!   25.6. sam išla s ovima iz kluba u Gardaland na takozvani klupski izlet… Išli su s nama Martina (kojoj je danas rođendan, pa joj cestitam i preko bloga) i Marijan…. Bilo je bas strava, nisam baš mislila da ću ići na slobodan pad recimo, ali ipak jesam i super je, onako, adrenalin, ma odlično!  Par dana nakon Gardalanda imala sam polaganje za drugi dan u Zagrebu.  Trenirali smo svaki dan, nekad i po dva treninga i štrebali doma da bi se pripremili, ali isplatilo se!!! I to bi bilo to, mene sada neće biti doma jedno desetak dana jer idem na Krk , a onda kad se vratim vam se javim, pa tko je za more ili cugu, vidimo se! Pozdrav svima!  |
28.05.2007., ponedjeljak
Ludo! =)
|
Kao što većina zna išli smo na izlet prošli vikend. Krenuli smo putem Splita u 5.00 u subotu, tamo smo bilo negdje oko 9 ili 10 nemam pojma, izgleda da sam bila jedna od rijetkih koja je pola puta prespavala. Kada smo stigli u Split krenulo je obilaženje muzeja, crkvica i sličnih stvari, jako zanimljivo…ne. Nakon tog silnog i iscrpnog razgledavanja dobili smo slobodno za šetanje po Splitskoj rivi i uličicama okolo naokolo… Išla sam sa Karmelom tražiti neku Bosansku ulicu i neke kolače u njoj koje su joj naručili iz Rijeke… je da smo se 10 puta izgubili do tamo i natrag ali uspjele smo stići do mjesta okupljanja… Nakon toga smo išli prema hotelu Zagreb (u Splitu, mi Riječani), došli tamo i bili razočarani hotelom a i atmosferom koja je vladala (ono rješavale su se križaljke i spremalo za učenje matematike)…ali oko devet se atmosfera zagrijala (ne pitajte kako) i od tad do jedno 4 je bilo svega, ma sve u svemu ludo! Ujutro su me pobudili u oko 6.30… dakle dva sata spavanja…ccc. Išli smo na doručak, nakon kojeg smo krenuli prema Trogiru… Posjetili smo još taj Trogir i Zadar i nakon svega toga krenuli kući… Ma izlet je bio bas dobar, a koji nije… Mi kao u kazni, a na kraju dobili najbolji izlet… a buuuuu! POZDRAV! |
03.05.2007., četvrtak
Naslov
|
Evo skupilo se par tema o kojima odlučih napisati post. Dakle, prva tema i vama vjerojatno najzanimljivija, Hemingway! Za one koji ne znaju (koji nisu iz PSHG) tamo smo imali party za dan škole … Ta tema je toliko već ispisana po svim blogovima od ljudi koji su bili, da stvarno nema nekog pretjeranog smisla pisati ju, ali kako god, napisati ću i ja nešto… Hm… pa… kako počet… Kad sam krenula sam govorila da nema šanse da ću plesat i nešto slično i imala sam namjeru sjest negdje sa strane za neki stol i uživat u pogledu , ali nije bilo tako… Mislim, nije da sam nešto pretjerano plesala ali sam se uživjela u atmosferu i nisam sjedila ni 10 minuta, stalno sam bila u pokretu i za čudo pjevala (gledajući na zidu u riječi, ali bolje tako nego nikako)… hehe Ma bilo je baš dobro, to bi stvarno trebalo biti malo češće… Sljedeće teme su: smisao života i sramežljivost. Baš super… ne. Malo puno ču ja tu filozofirat i sl. nadam se da mi ne mislite zamjeriti… O ovome me potakao razgovor s jednom frendicom… Raspravljale smo o tome i mišljenja nam se ne poklapaju pretjerano…ali svatko ima pravo na svoje mišljenje…Prvo ću nešto malo o smislu života. Pa ovako, ja sam nedavno imala totalno različito mišljenje o svemu tome, ali sad je sve drugačije, tako da ću pisati o tome kako sada razmišljam… Pa svatko od nas bi trebao imati svoj individualni smisao života… Najlakše je kada imamo problema govoriti kako to ne možemo riješiti, kako je sve crno i kako nam život nema smisla…to je česta pomisao dosta ljudi mojih godina… ali ne razmišljaju zapravo kako doći do toga smisla i kako on postoji samo ga trebamo shvatiti… U razgovoru o tome netko mi je rekao kako je život zapravo prolazan i da svi kad-tad nestanemo, pa da je svejedno kada će to biti i da je prošlo već 15 godina našeg života i ništa se posebno nije dogodilo u njima…ne slažem se s time, kako se nije ništa posebno dogodilo, to je sad relativno što je nekome posebno i dobro, ali moj odgovor na to je bio pa prvo si naučila pričati i hodati, bez čega ne bi mogla, pa si se upisala u školu i naučila pisati i čitati, pa si ju završila i upisala se u srednju gdje si stekla puno prijatelja, kako to može biti ništa posebno… ne razumijem baš… Činjenica je da je život prolazan i sve to ali svaki dio u životu nam nešto znači i ima svoji smisao… Sad nastavljam sa sramežljivošću. Pa… nemam ja ništa protiv toga da je netko sramežljiv (i ja sam nekad) ali u granicama normale, a ne možeš se za sve izvlačit na to, mene je sram, to je bolesno…ne možeš pretjerivati…a imam par ljudi u svojoj okolini koji za sve što ne žele ili se ne u sude kažu mene sram, to mi nije jasno… Ma ne znam što bih još rekla… E sad nešto nevezano za bilo što prethodno napisano. Moram pohvaliti sve koji su ušli u reprezentaciju u taekwondo-u i na Europskom prvenstvu postigli neki uspjeh. Iz moga kluba su išli Rakun, Šuki, Andrej i Stojko (valjda nisam nekog zaboravila). Svaka čast! Nadam se da ćete komentirati ovo... Pozdrav svima! |
18.04.2007., srijeda
post
|
http://www.rudes.biz/Ljubav/?l=85061176931156 |
